DIJABETIČKI ULKUSI
MNOGE KOMPLIKACIJE I AMPUTACIJE MOGU SE SPRIJEČITI
Iskustvo pokazuje, da mnoge komplikacije i amputacije možemo spriječiti ranim otkrivanjem problema, naravno, kada pacijent ne zanemari promjene na stopalu i potraži pomoć u najkraćem mogućem roku. Ako rana na dijabetičkom stopalu, u roku od dva tjedna od nastanka, ne pokazuje znakove cijeljenja potrebno je hitno djelovati.
Kronične rane, razgradnja potkožnog i mišićnog tkiva predstavljaju ozbiljnu prijetnju za duboke infekcije koštanog tkiva koje u većini slučajeva dovode do amputacije. Pravovremeno i uzročno liječenje to može spriječiti. Najbolji način je rehabilitacija arterijske cirkulacije u nogama jer ona opskrbljuje tkiva stopala i potkoljenice sa hranjivim tvarima potrebnim za obnovu mikrocirkulacije i živčanih vlakana.
Dijabetički ulkus na stopalu šećernog bolesnika posljedica je nedovoljne cirkulacije ili oštećenja živaca u stopalu ili infekcije. Kod dijabetičke rane je pored lokalizacije uvijek potrebno ocijeniti podlogu mekog tkiva, zglobove i kosti, rubove i dubinu rane, znakove infekcije i ocjeniti deformaciju stopala. Moderne obloge doprinose cijeljenju ali prethodno treba pripremiti odnosno očistiti dno i rubove rane i obaviti mjerenje protoka krvi u nogama (tzv. Mjerenje indeksa protoka – ABI, kolor dopler, angiografija). Kod dijabetičara sa ranom se uvijek provodi testiranje senzoričkih osjetila. Sve navedeno namjenjeno je otkrivanju razloga za nastanak rane i sa dobivenim podacima možemo brzo odlučiti vrstu optimalne rehabilitacije kod pojedinca..
PERIFERNA ARTERIJSKA BOLEST
Bolest perifernih arterija, zvana također i periferna vaskularna bolest, je ateroskleroza - suženje arterija u donjim ekstremitetima koja uzrokuje njihovu ishemiju. Blaga bolest perifernih arterija može biti asimptomatska ili uzrokovati intermitentne klaudikacije. Teži oblik bolesti perifernih arterija može uzrokovati bol u mirovanju i atrofiju kože ekstremiteta, gubitak dlakavosti, cijanozu, ishemične ulkuse i gangrenu.
Perifernom Vaskularnom Rehabilitacijom uspostavljamo intenzivno
poboljšanje cirkulacije donjih ekstremiteta, zato naši bolesnici več u
20 dnevnom programu rehabilitacije za 100% produže dužinu hodne pruge.
Dijabetička neuropatija oštećuje senzoričke živce u stopalima što se vidi u promjeni ili gubitku osjećaja na dodir, temperaturu i bol. Zbog gubitka osjećaja mijenja se način hoda i sa tim povezano opterećenje stopala. Posljedica opterećenja određenog djela stopala je nastanak rana na tom području. Kod takvih primjera je Periferna Vaskularna Rehabilitacija izuzetno učinkovita.
KLAUDIKACIJSKA BOL
Povremena klaudikacijska bol se obično javlja u listovima, stopalima ili bedrima ovisno o mjestu stenoze ili suženja arterije. Pacijenti opisuju nemogućnost hodanja zbog tegoba koje se pojavljuju pri naporu i kretanju, a očituju se kao umor, bol ili trnjenje. U početnoj fazi se bol javlja kod hodanja uzbrdo ili po stepenicama. Kako bolest napreduje linija hoda se skraćuje do pojave boli kod hodanja po ravnom. Za tu bol je karakteristično, da se smanjuje s odmorom ili kod mirovanja brzo popusti.
Većina bolesnika način hoda podsvjesno prilagodi tako da hoda polagano, radi kraće korake i ne pregiba stopala. Kada je daljina prohodanog manja od 500m stanje je več kritično, zato sa rehabilitacijom ne čekajte, započnite što prije.
ISHEMIJSKA BOL
Bolovi se najčešće javljaju u mirovanju i ponoći kada su donji ekstremiteti u vodoravnom položaju. Bol je lokalizirana u distalnom djelu stopala ili u blizini ishemijske rane ili gangrene na nožnom prstu. Bol ili osjećaj polarne hladnoće, bolesnike često probudi iz sna i prisili bolesnike, da ustanu i prohodaju ili da masiraju stopala.
Hladnoća i niske vanjske temperature bol znatno pogoršavaju. Koža, ishemijom obuhvačenih ekstrimiteta, je značajno blijeda, suha i manje izražen rast dlaka. Prisutna je atrofija mišića i ukočenost zglobova stopala.
DIJABETIČKA POLINEUROPATIJA
Sa rehabilitacijom postižemo od 30% do 100% manje bolova i 50% do 100% poboljšanje osjećaja. Mnogi od naših pacjenata osjete gotovo trenutačno smanjenje boli. Rehabilitacija periferne dijabetičke polineuropatije zahtijeva pravilnu dijagnostiku, individualni pristup liječenju i cjeloviti tretman funkcionalnih i strukturnih komponenata kod pojedinog pacijenta.
Polineuropatija se razvija progresivno sporo tijekom više godina. Bolesnici opisuju promjene osjetila u stopalima kao osjećaj pečenja, žarenja, stiskanja, probadanja, trnjenja u prstima ili kao, da hodaju po iglama. Bolesnici opisuju negativni smjer koji dovodi do gubitka kvalitete osjeta za dodir, bol, temperaturu, položaj. Često bolesnici to opisuju kao stopala bez ikakvog osjeta. Simptomi se javljaju noću, u snu, u mirovanju, bude bolesnika iz sna. S napredovanjem, osjetne smetnje javljaju se i tijekom dana, premda u manjem intenzitetu.
Periferna vaskularna rehabilitacija
Kratica PVR znači periferna vaskularna rehabilitacija. Namijenjena je ljudima sa insuficijentnom, nedovoljnom odnosno ometanom arterijskom cirkulacijom donjih ekstremiteta. Tim bolesnicima su zajedničke promjene na stjenci krvnih žila (makro i/ili mikro) koje uzrokuju suženje arterija i kao posljedica dolazi do nedovoljnog dotoka krvi u periferne djelove tijela odnosno stopala.
Periferna vaskularna rehabilitacija (PVR) je nova, neinvazivna i bezbolna aplikativna terapija koja prevenira, liječi, smanjuje ali i odstranjuje komplikacije dijabetičkog stopala i sve tegobe uzrokovane nedostatnom prokrvljenošću. Kod svake PVR terapije se, klinički dokazano, od tri do sedam puta povećava protok krvi u nogama i time opskrba tkiva sa hranjivim tvarima potrebnim za obnovu. Tvore se nove kolateralne kapilare i povećava se mikrocirkulacija. Bolja prokrvljenost u stopalima omogućuje obnovu svih tkiva, živčanih vlakana i poboljšava protuupalne mehanizme, što izuzetno pomaže kod cijeljenja dijabetičkih rana, dijabetičke polineuropatije i smanjuje klaudikacijsku bol, što bolesniku produljuje liniju hoda.
PVR rehabilitacija je učinkovita i preporučljiva kod liječenja več nastalih rana kod dijabetičara, bolesnika sa dijagnosticiranom ateroskerozom i klaudikacijskom boli, ali i kao preventiva za poboljšanje cirkulacije pogotovo kod onih koji imaju sa mjerenjem gležanjskog indeksa već dokazano oštećenje krvnih žila.