Radi se o tome da, osim dijabetesa, imam i izuzetno slabu prokrvljenost nogu, a posebno stopala, što otežava zarastanje rana i prijeti daljnjem širenju infekcija stopala. Da niti ne spominjem kakav utjecaj na psihu ima sve to: od strahova kako će se dalje sve skupa razvijati do razmišljanja o organizaciji života tj. osiguranja koliko-toliko normalnog funkcioniranja u hrvatskoj svakodnevici koja je još miljama daleko od osiguravanja elementarne dostupnosti za slabo pokretne, za slučaj rapidnog pogoršanja pokretljivosti.
I tu dolazimo do jednog od osnovnih, ali na žalost brojnih, problema s kojim se susrećemo u našem zdravstvenom sustavu: u bolnici kirurzi dobro odrade svoje, a na pacijentu je da se "probija" kroz sustav primarne zdravstvena zaštite, nedostatne ili nepostojeće patronaže gdje se više-manje susreće sa novim zebnjama, strahovima pogotovo u uvjetima otežanog zarastanja rane/a. Sve to skupa za pacijenta predstavlja jedan mali pakao koji bi bio i veliki da nema Poliklinike PVR-Periferne vaskularne rehabilitacije u Kalinovici 3. Vrhunski profesionalni pristup, najmodernije i najučinkovitije terapije, vidni pomaci na bolje, vraćaju čovjeku vjeru da je ozdravljenje, bez probijanja kroz šumu kojekakvih poteškoća, izgledno i skoro na dohvat ruke. Što se tiče stručnog pristupa osoblja, prvenstveno Danijele i Jelene, njihov brižljiv tretman, a nadasve diskretni šarm svakako unosi zadovoljstvo u čovjeka i time dodatno pridonosi ozdravljenju.
Zagreb,31.01.2024